Osnovna škola „Vuk Karadžić” Srbobran

Prosveta u opštini Srbobran

Osnovna škola „Vuk Karadžić” je najstarija osnovna škola u opštini Srbobran, jer se smatra naslednikom onih prvih osnovnih škola od 1703. godine. Izmenama u našem školskom sistemu, ona postaje Prva osmoletka (od 1950-1952), potom Prva osmogodišnja škola (1952-1959), da bi od 1959. godine ponela današnji naziv Osnovna škola „Vuk Karadžić”.

Po završetku Drugog svetskog rata, stanje u osnovnim školama je bilo dosta teško. U školama se našao izuzetno velik broj učenika pošto su svi želeli da nastave svoje školovanje. Osim učenika iz redovnog priraštaja u školu su dolazili i oni koji su zbog okupacije prekinuli svoje školovanje. Zato su odeljenja imala po 60 i više učenika. 

Nastava je održavana u starim zgradama, vlažnim učionicama sa zastarelim i oštećenim inventarom, bez neophodnih očiglednih sredstava, bez udžbenika itd. Teški materijalni uslovi su nadokanđivani požrtvovanjem i entuzijazmom prosvetnih radnika koji su samostalno izrađivali nastavna sredstva često tokom noći. Tih prvih godina posle rata, radni dan prosvetnih radnika je ponekad trajao i po 18 časova. Jer posle nastave je trebalo raditi i van škole: na analfabetskom tečaju za nepismene, potom čitalačkoj grupi, amaterskom pozorištu, horu ili orkestru, folklornoj grupi, prisustvovati sastancima i konferencijama u društveno-političkim organizacijama i na kraju noću se pripremati za časove i sutrašnju nastavu.

Odlukom vojne uprave, 10. januara 1945. godine, otvorena je četvorogodišnja Nepotpuna gimnazija sa srpskohrvatskim nastavnim jezikom u Srbobranu. Krajem školske 1949/50. godine ona prestaje sa radom, jer se rešenjem Ministarstva prosvete NR Srbije, spajaju Nepotpuna gimnazija i četvororazredna osnovna škola i početkom 1950/51. školske godine osnovane su dve osmoletka: Prva osmoletka sa srpskohrvatskim i Druga osmoletka sa mađarskim nastavnim jezikom.

Osnovna škola „Vuk Karadžić” Srbobran. Nova zgrada useljena 1992. godine.

Prva osmoletka sa srpskohrvatskim nastavnim jezikom (danas Osnovna škola „Vuk Karadžić”) je bila smeštena u ukupno 8 zgrada, od kojih su 7 bile klasične zgrade građene za osnovnu školu sa po jednom ili dve učionice, i jedna velika zgrada sa više učionica koja je bila centralna (zgrada bivše predratne gimnazije i građanske škole). Te prve 1950/51. školske godine od I-VII razreda bilo je ukupno 19 odeljenja sa 787 učenika.

Školske 1952/53. godine otvara se i VIII razred, pa osmoletka stvarno to i postaje, a dotadašnji naziv se menja u Prva osmogodišnja škola. Dve godine kasnije, od razrednih i centralne školske biblioteke, se osniva jedinstvena đačka biblioteka sa 720 knjiga, dok je nastavnička biblioteka tada imala 624 knjige.

Školske 1955/56. godine dolazi do novih promena u organizaciji škola u Srbobranu. Do tada su škole svoju organizaciju i nastavni rad zasnivale isključivo na nastavnom jeziku, a od te školske godine su teritorijalnom podelom Srbobrana škole bile u obavezi da okupljaju svu decu sa određene teritorije, bez obzira na jezik kojim govore. Zato je nastava u obe škole organizovana i na srpskohrvatskom i na mađarskom jeziku. To je prvo učinjeno u razrednoj nastavi (I-IV razred), dok se predmetna nastava (V-VIII razred) i dalje vodila u Prvoj školi samo na srpskohrvatskom, a Drugoj isključivo na mađarskom jeziku. Te 1955/56. školske godine Prva škola je osim odeljenja na srpskohrvatskom jeziku imala i po jedno odeljenje na mađarskom jeziku u prva četiri razreda. Sedam godina kasnije, 1962/63. školske godine u razrednoj nastavi će u 8 odeljenja nastava biti organizovana na srpskohrvatskom jeziku, a u 7 odeljenja na mađarskom.

Povodom proslave Vukove stogodišnjice, 1964. godine, učenici nastavnici su prikupljenim novčanim sredstvima postavili bistu i ploču Vuku Karadžiću, koja je na svečani način, uz prigodan program, otkrivena u hodniku škole na sam Dan škole 8. novembra. Iste godine je po prvi put u dosadašnjoj praksi na početku školske godine organizovan svečani prijem za učenike I razreda.

Na inicijativu i zalaganje nastavničkog kolegijuma ove škole, osnovan je Pionirki dom, koji je uz program, svečano otvoren 29. novembra 1968. godine, a godinu dana kasnije, od 1. januara 1970. godine, Pionirski dom je prerastao u samostalnu ustanovu. Prostorije Pionirskog doma su se nalazile u crkvenoj porti Pravoslavne crkve Svetog Bogojavljenja Gospodnjeg, u zgradi parohijskog doma koji je nacionalizacijom oduzet Crkvenoj opštini.

U tom periodu škola je radila u više objekata koji nisu ispunjavali fizičke, higijenske i savremene pedagoške uslove, te je 1987. godine na obali Velikog bačkog kanala započeta izgradnja nove škole. Novoizgrađeni savremeni školski objekat sa dovoljnim brojem učionica, kabineta i pratećih prostorija predat je na upotrebu 1992. godine , pa se Osnovna škola „Vuk Karadžić” premešta u novu zgradu koja je izgrađena odmah pored zgrade Gimnazije „Svetozar Miletić” i u njoj se i danas nalazi.

Osnovna škola „Vuk Karadžić” se u opštini Srbobran posebno ističe izuzetno kvalitetnim dramskim i literarnim radom učenika i nastavnica srpskog jezika Milene Cvejić, Nataše Mrkšić i Dragane Čokić, što se posebno vidi na odlično organizovanim školskim priredbama povodom Dana škole 8. novembra i Školske slave – Svetog Save 27. januara. Takođe, školski hor koji postoji više decenija je pod stručnim rukovodstvom nastavnice Jadranke Miković Džaferović dostigao izuzetan kvalitet i postao poznat po besprekornim natupima kako na školskim priredbama, tako isto i na službi u crkvi na praznik Svetog Save, na Danu opštine 19. oktobra, kao i višegodišnjim učešćem na Međunarodnom inkluzivnom festivalu „Hearts in harmony”. Tradicionalno na kraju svake školske godine, održava se vrlo posećen Završni koncert hora Osnovne škole „Vuk Karadžić”.

(Izvor: dr Radoslav Subić, Obrazovanje i vaspitanje u opštini Srbobran 1703-1983, Novi Sad, 1984.)