Spomenici

Arhitektura i religija

Četiri stara nadgobna spomenika na Unčiću iz 18. veka predstavljaju najstarije svedoačnstvo o naselju na levoj, severnoj strani Velikog bačkog kanala (u tom periodu reka Crna bara). Pod zaštitom su države kao nepokretno kulturno dobro – spomenik kulture od značaja na osnovu Rešenja broj 02-204/1-69 od 27. marta 1969. godine, iako velika većina Srbobranaca uopšte ne zna za to. Nalaze se na dve raskrsnice Kanalske ulice sa Sterijinom i Ljubljanskom ulicom, po jedan na svakom uglu, tako da mnogima deluju kao obični kameni stubovi. 

U Elaboratu spomenika i spomen obeležja na teritoriji Opštine Srbobran Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Petrovaradina od septembra 2019. godine, stoji sledeći opis:

„1. Stari kameni nadgrobni spomenik iz 1716. god. nalazi se na uglu ulica Kanalske i Sterijine, na desnoj strani, vertikalno ukopan u zemlju. Tekst je nečitak, raspoznaju se samo pojedina slova. Jedino se jasno vidi godina 1716.

2. Preko puta, tj. na levoj strani Sterijine ulice, nalazi se drugi spomenik, takođe vertikalno ukopan u zemlju. Ovaj je iz godine 1787. Tekst je nešto čitkiji, ali se ni ovde u potpunosti ne može pročitati.

3. Na uglu ulica Kanalske i Ljubljanske, na desnoj strani, obrnuto je ukopan jedan stari nadgrobni spomenik iz 1755. godine. Tekst je nečitak, pa ipak može da se pročita otprilike.

4. Preko puta tj. na levom uglu Ljubljanske ulice, nalazi se još jedan stari nadgrobni spomenik, na kojem nema nikakvog teksta, ali se pretpostavlja, s obzirom da oblikom i izgledom podseća na prva tri spomenika, da i on potiče iz istog vremena tj. negde oko sredine 18. veka.”

U istom elaboratu se navodi da su spomenici u lošem stanju i navodi se, kao mera zaštite, da je „Potrebno čišćenje i adekvatna prezentacija, kao i izmeštanje u muzejsku kolekciju.”

Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora

Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u centru Srbobrana je najveći spomenik u celoj opštini Srbobran i jedan od najkarakterističnijih simbola grada. Nalazi se na istaknutom mestu, u parku u najstrožem centru Srbobrana, koji je napravljen i uređen 1955/56. godine rušenjem kafane „Korzo” i drugih objekata koji su se tu nalazili. U centralnom delu parka je 1954. godine podignut ovaj spomenik slobodi, rad vajara Stevana Bodnareva, i od tada predstavlja mesto okupljanja svih generacija.

 Spomenik – obelisk je monumentalnih dimenzija. Napravljen je od armiranog betona sa oblogama od niškog peščara. Na vrhu je figura žene sa uzdignutim rukama i buktinjom, koja simbolički najavljuje dolazak slobode. Na sve četiri strane spomenika nalazi se reljef koji prikazuje ulazak neprijatelja i masovna hapšenja, prinudni rad, streljanja i partizanske akcije. Ukupna visina spomenika je 13m, visina obeliska 8,25 m, postament 75 cm, visina statue 4 m, dok je postolje 9,32 m.

Mauzolej Stevana Dunđerskog na pravoslavnom groblju u Srbobranu

Prvi je sa desne strane glavne aleje južnog ulaza u groblje. Mauzolej je interesantno arhitektonsko rešenje. Svojom kupolom sa krstom, podseća na kupole srednjevekovnih srpskih manastira. Izgrađen je od belog kamena. U luneti iznad ulaza izrađen je mozaik sa likom Isusa Hrista, koji je sada u dosta lošem stanju. Ispod se nalazi tekst na crkvenoslovenskom jeziku: „Čaju voskresenija mertvih i žizni buduščago vjeka. Amin” koje su zapravo poslednja dva stiha Simbola vere i u prevodu znače: „Čekam vaskrsenje mrtvih i život budućeg veka. Amin” 

Preko nekoliko širokih stepenica stiže se do širokog ulaza. Dva impozantna stuba od crnog mermera ukrašavaju ulaz. Unutrašnjost mauzoleja sa leve (severne) i desne (južne) strane ukrašena je zidnim freskama, koje su veoma oštećene i ugrožene od kapilarne vlage. Zid prednje (istočne) strane unutrašnjosti mauzoleja ukrašen je oštećenom ikonom u mozaiku. 

U mauzoleju su sahranjeni Stevan, supruga mu i njihovi potomci. 

Mauzolej je izgrađen za života Stevana Dunđerskog za 3.500.000 ondašnjih dinara ili oko dvesta vagona pšenice. Stevan je bio sin Novaka i unuk deda Gece (Lenkin brat od strica). Rođen je u Srbobranu 1860. godine, a umro 1935. godine. Bio je sjajni domaćin kralju Aleksandru I Karađorđeviću (tada regentu), prilikom njegovog boravka u Srbobranu 25. jula 1919. godine.

Spomenik Đorđu Bastiću

Spomenik Đorđu Bastiću na pravoslavnom groblju u Srbobranu je jedinstven i interesantan spomenik zahvalnosti mladom lekaru za njegovo samopožrtvovanje u epidemiji bolesti kolere, od koje je umro veliki broj Srbobranaca. I sam Đorđe Bastić je umro od bolesti pomažući danonoćno svojim pacijentima. Sahranjen je prema njegovoj izričitoj želji u Srbobranu uz najveće počasti. O životu dr Đorđa Bastića vidi ovde.

U znak zahvalnosti i poštovanja, Srbobranci su mu podigli nadgrobni spomenik u vidu velikog obeliska. Postolje spomenika ima oblik kocke, na čijim su stranama četiri ploče od belog mermera na kojima su uklesane poruke.

Na ploči sa čeone (zapadne) strane uklesan je sledeći tekst:

Đorđe Bastić
Rođen 05. marta 1839. godine.
Svršio je medicinu u Beču 1866. godine
i pomažući braći svojoj u ljutoj nevolji
u bolesti kolere podleže joj oktobra 1866.
u 28-oj godini života svoga kao žrtva
neumornog lekarskog delovanja.
Večita mu slava i hvala od nas!
Sentomašani

Na ploči sa istočne strane, omladina Bačkog dištrikta odala je priznanje mladom lekaru stihovima:

Priznanje naše ovo je, druže,
Na kamu ovom, što ti se reže,
Nagradu vernu truda tvog,
Može ti platiti samo Bog.

Đačko – studentska družina Srba u Budimu odala mu je priznanje stihovima sa južne strane spomenika:

Da delom kaže odavne želje,
Kako je braći pomogao rad,
Njima je došao u veljoj bedi,
I ovde ostavi život mlad.

„Udruženje srpske akademske omladine” u Beču izražavalo je tugu zbog smrti svog člana stihovima na severnoj strani spomenika:

Najdraže blago, mlađani život,
Slađanu nadu, jedini dar,
Prinosi sjajno svetinji našoj
Narodu svome na oltar.

Dom zdravlja i jedna ulica u Srbobranu nose danas ime doktora Đorđa Bastića, koji je primernim požrtvovanjem i plemenitošću ovekovečio lekarski poziv i svoje lično ime. Zato živi u uspomeni svoga naroda i posle smrti.

Spomenik Novaku Sovre Golupskom

Spomenik Novaku Sovre Golupskom (1812 – 1896) je jedan od brojnih spomenika uglednih i za istoriju Srbobrana značajnih ljudi. Nalazi se u prvom redu glavne aleje sa desne strane od ulaza, između mauzoleja Stevana Dunđerskog i kapele Lazara Dunđerskog. Izrađen je od crnog kamena i predstavlja uspomenu na narodnog kapetana i jednog od komandanata u borbama 1848/49. godine u odbrani Srbobrana. Te borbe je on opisao u knjizi: „Uspomene iz narodnog pokreta 1848/49. godine”, kao izuzetno svedočanstvo učesnika i očevidaca tragedije. Osvedočeni rodoljub je zaveštao Matici srpskoj svoje imanje i postao njen uvaženi dobrotvor.

Kapela Mirka Tutorova

Od brojnih spomenika na pravoslavnom groblju, izdvojićemo još kapelu Mirka Tutorova, vrlo lepu i arhitektonski interesantnu građevinu. Krov kapele je u vidu kupole. Sa obe strane ulaza su crni ukrasni stubovi. U unutrašnjosti kapele nema oltarske pregrade već ikona njegove krsne slave – Sveti Toma. Ispod kapele je kosturnica umrlih članova porodice. Oko kapele je ukrasna ograda od kovanog gvožđa. Kapelu je podigao Mirko Tutorov u spomen svoje ćerke Evice, koja je umrla 1916. godine u svojoj dvanaestoj godini.

Spomenik herojima Crvene armije i vojniku Borisu Mihajloviču Korotkovu

Spomenik herojima Crvene armije i vojniku Borisu Mihajloviču Korotkovu se nalazi na parkingu ispred sportske hale. Ono što je uglavnom manje poznato jeste da se ispod spomenika nalazio i grob sovjetskog vojnika Borisa Mihajloviča, koji je poginuo u borbama za oslobađenje Srbobrana.  

Izgled spomenika: na pravougaonom opsegu postavljen je manji obelisk sa limenom petokrakom na vrhu. Pri dnu, utisnute su dve bele mermerne ploče sa tekstom. Spomenik i opseg su od veštačkog kamena. Opseg je 240×134 cm, visina celog spomenika je oko 380 cm.

Na čeonoj (zapadnoj) strani spomenika stoji natpis:

Boris Mihajlović
Korotkov
gardijski redov Crvene armije
rođen 1912 poginuo 22-X-1944
u borbi za Srbobran.

Sa suprotne, istočne strane, stoji natpis:

Slava
herojima slavne Crvene armije
palim za slobodu i prava 
naših naroda

Sindikalna podružnica
građ. preduzeća A.P.V.

Krstovi krajputaši

U svim mestima opštine Srbobran postoje krstovi krajputaši kako pravoslavni, tako i rimokatolički koji vekovima stoje na istom mestu. Zanimljivo je da se krst na ulazu u Srbobran sa južne strane odmah pored mosta preko Kanala nalazi i na najstaijm mapama Srbobrana iz polovine 18. veka. Bio je drveni, a pre nekoliko godina je izrađen od mermera.

Krst kojim je obeleženo prvo naselje na prostoru današnjeg Srbobrana

Za istoriju Srbobrana su bitna još dva krsta koji nisu krajputaši, već koji označavaju mesta gde su bili prvobitni pravoslavni hramovi. Jedan se nalazi u sred njive južno od Kanala, između trafo stanice i Kanala neka 2 km jugozapadno od centra sela i označava mesto gde se u 17. veku nalazilo najstarije poznato naselje Srbobran pre nego što je izmešteno severno od Kanala i 2 km istočnije početkom 18. veka.

Drugi krst važan za istoriju naselja jeste onaj na pijaci izrađen od crnog mermera. Označava mesto na kojem se nalazio oltar druge srbobranske crkve podignute 1728. godine, kada se naselje premestilo na severnu obalu Kanala. Krst su podigli 1909. godine Natalija i Milan Mačkaši iz Mola u znak sećanja na svoje rođake poginule u odbrani Srbobrana (Sentomaša) 1848/49. godine.

Takođe, ispred sva tri pravoslavna hrama u sva tri mesta opštine Srbobran, nalaze se veliki krstovi od ružičastog kamena.

Spomenik Svetom Trojstvu i kipovi Raspeća i Device Marije

Spomenik Svetom Trojstvu se nalazi na trgu ispred katoličke crkve Uzvišenja Svetog Krsta. Prvobitno se nalazio na trgu nasuprot crkve, pored fudbalskog terena sadašnje OŠ „Jovan Jovanović Zmaj”, gde ga je podigao Crkveni savet Rimokatoličke zajednice povodom Milenijumske proslave 1896. godine kojom je Kraljevina Ugarske obežila hiljadugodišnjicu doseljavanja Mađara na prostor Panonske nizije, odnosno Karpatskog basena.

Spomenik Svetom Trojstvu i Rimokatolička crkva na staroj razglednici. Iz privatne zbirke Nemet Dežea

Izgradnju je prema zapisniku crkve naložio crkveni savet: „Rimokatolička zajednica u Srbobranu već decenijama želi da kipom Svete Trojice ukrasi prostrani prostor između crkve i škole, ali to je ostala samo slabašna želja, jer sredstava za to nije imala. Sada, povodom milenijuma, ponovo je postojala jaka volja u zajednici da se ova želja ispuni, zbog čega su jednoglasno rešili da upute pokoran zahtev nadbiskupskom vlasti da dozvoli da se 1 500 forinti od kamate kapitala ove vlasti odvaja za ovu svrhu dve ili eventualno tri uzastopne godine…”

Na kipu piše: Hvalite i blagoslovite Sveto Trojstvo! Kip se pojavljuje kao mesto radnje u romanima Nandora Giona Svirao je zlotvorima, Rafal za jednog crnog bivola i Anđeosko veselje. Krajem sedamdesetih godina manastir i stara školska zgrada, koja je stajala iza kipa je srušena, trg je preuređen, podignuta je nova zgrada osnovne škole, iza kipa su izgrađeni sportski tereni Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj”, pa je kip 2012. godine restauriran i 2013. premešten ispred ulaza u katoličku crkvu.

Ispred rimokatoličke crkve u Srbobranu nalaze se i kipovi Raspeća i Device Marije.

Spomen obeležje na mestu uništenog jevrejskog groblja

Spomen obeležje na mestu uništenog jevrejskog groblja nalazi se u Ribarskoj ulici u Srbobranu. Spomen obeležje je od crnog mermera sa natpisom na hebrejskom, srpskom i mađarskom jeziku. Označava mesto gde se pre Drugog svetskog rata nalazilo jevrejsko groblje koje je bilo poprilično uništeno ratnim dejstvima. Pošto posle rata nestaje jevrejska zajednica u Srbobranu kako zbog istrebljenja Jevreja u logorima smrti, tako i zbog iseljavanja preživelih u Izrael, nije bilo nikog da popravi i održava groblje, pa je ono uništeno i na njegovom mestu su podignute novoizgrađene stambene kuće.

Spomenik narodnom heroju Petru Drapšinu u Turiji

Spomenik narodnom heroju Petru Drapšinu (1914-1945) nalazi se u Turiji na uglu ulica Svetog Save i Dositeja Obradovića, ispred osnovne škole koja nosi njegovo ime. Rad je vajara Slobodana Bodnarova i podignut je 1978. godine.

Spomenik narodnom heroju Petru Drapšinu  i spomen ploče stradalih građana Turije postavljene su na popločanom platou. Bronzana skulptura je u prirodnoj veličini sa postamentom i natpisima dimenzija 190x110x110 cm. Četiri ploče sa imenima stradalih (75 x 100 cm) i jedna dodata manja (55 x 48 cm) su iza spomenika, dok su klupe sa desne strane. Sve je urađeno od istog materijala – crnog mermera i čini jedinstvenu celinu.

Nadgrobni spomenici na starom groblju u Turiji iz 19. veka

Nadgrobnici na starom groblju u Turiji iz 19. veka su pod zaštitom države kao kulturno dobro – spomenik kulture prema Rešenju broj 01-495/1-70 od 14. jula 1970. godine.

Spomenik kulture čine nadgrobni spomenici na starom groblju u Turiji i to:

1. Nadgrobni spomenik na mestu gde je sahranjen Jovan Klajić, akademski slikar iz Novog Sada,

2. Nadgrobni spomenik na mestu gde je sahranjen Mihajlo Čolić (1772-1850), paroh turijski,

3. Nadgrobni spomenik gde je sahranjen Petar Čolić, Mihajlov sin, rođen u Turiji,

4. Nadgrobni spomenik gde je sahranjen Jefrem Jakovljević (1804-1874), katedralni đakon u Novom Sadu, administrator parohije u Kiškerešu i katiheta na Liceju serbske junosti u Vacu,

5. Nadgrobni spomenik na mestu gde su sahranjeni Pavo i Julijana Janković dobrotvori Matice srpske iz čije su se zadužbine stipendirali siromašni i dobri učenici,

6. Nadgrobni spomenik na mestu gde je sahranjen Vasilije Cernački (Crnojački) najznamenitiji Turinac iz prve polovine XIX veka,

7. Nadgrobni spomenik na mestu gde je sahranjen Sima Stefanović, funkcioner Ujedinjene omladine srpske i školski staratelj u Turiji,

8. Nadgrobni spomenik u obliku šatorskog krila koje simboliše Carstvo Nebesko, raritetan primer u Vojvodini.

Spomenik Momčilu Tapavici u Nadalju

Spomenik Momčilu Tapavici

Spomenik Momčilu Tapavici se nalazi ispred zgrade Zadružnog doma, u ulici dr Lazara Rakića u Nadalju. Spomenik sa bronzanom bistom i postamentom od ploča je podignut u novembru 2006. godine u znak sećanja na Momčila Tapavicu (1872-1949), rođenog u Nadalju, arhitektu i učesnika na prvim modernim Olimpijskim igrama u Atini 1896. godine na kojoj je osvojio bronzanu medalju u tenisu. Spomenik je izrađen po modelu koji je radio Dragan Šijački, akademski slikar iz Nadalja, a izliven je u livnici sa Čeneja.

Spomenici palim borcima u opštini Srbobran

Na pravoslavnoj crkvi u Srbobranu postoji spomen tabla od crnog mermera sa imenima 180 poginulih, nestalih i umrlih u Prvom svetskom ratu 1914-1918. godine. Spomen – tabla je pod zaštitom države zajedno sa drugim spomenicima koji su ugrađeni u zid pravoslavne crkve kao nepokretno kulturno dobro – spomenik kulture od velikog značaja na osnovu Rešenja broj 444 od 05. jula 1962. godine. 

U porti pravoslavne crkve u Srbobranu, nalazi se i spomenik poginulim borcima tokom sukoba 1990-1999. godine, koji je u obliku stilizovanih krila od sivoružičastog mermera.

Najviše spomenika i spomen-ploča u opštini Srbobran ima sa imenima stradalih u toku Drugog svetskog rata. U Srbobranu se takve spomen-table nalaze na zgradi Zadružnog doma (Spomen ploča palim borcima i žrtvama fašističkog terora sa 168 imena), zgradi apoteke (obeležava mesto gde je obešeno 10 boraca iz Turije i njihova imena), zgradi Skupštine Opštine (u znak sećanja na steljane rodoljube), zgradi Poslovno – tržnog centra (zatvor i mučilište rodoljuba), a na groblju u Srbobranu nalazi se i zajednička grobnica streljanih u Drugom svetskom ratu. Grobnica se sastoji od zidanog i malterisanog opsega sa stubićima povezanim gvozdenim šipkama. Sam nadgrobni spomenik je u vidu kosog zidića sa utisnutim kamenom, petougaonom pločom i tekstom.

Spomen ploče sa imenima poginulih u toku Drugog svetskog rata kod spomenika Petru Drapšinu u Turiji.

U Turiji se spomen ploče sa imenima poginulih u toku Drugog svetskog rata nalazi kod spomenika Petru Drapšinu i na zgradi Mesne zajednice, a ispred Zadružnog doma je spomen ploča postavljena u znak sećanja na partijsko savetovanje održano 1942. godine. Od crnog je mermera, dimenzija 99×79 cm, i utisnuta je u betonsko pravougaono postolje. Na groblju u Turiji nalaze se nadgrobni spomenici poginulih i stradalih žrtava u NOB-u: Miladinu Jociću, Svetozaru Popnovakovu, Đuri Vujinu, Marku Milankovu, Lazaru Sremčevu i Živku Stepanovu.

Spomenik palim borcima u Nadalju

U Nadalju se u centru sela, ispred Zadružnog doma, nalazi spomenik palim borcima koji se sastoji od betonske ploče, obojene belom bojom, na koju su utiplane dve ploče od crnog mermera sa natpisima, gornja posvećena stradalim borcima u Drugom sv. ratu, a donja stradalom borcu u Nato bombardovanju. 

Drugačiji od svih gore spomenutih spomenika o stradanju iz Drugog svetskog rata je spomenik u vidu avionskog krila na mestu aerodroma za vreme NOB-a u Nadalju. Spomenik se sastoji od metalnog avionskog krila sa oslikanom petokrakom koji stoji na betonskom postolju obložen teracom. Dole na postamentu je postavljena metalna pravougaona ploča sa natpisom i metalni kružni grb. Ispred spomenika je naknadno dodata mermerna ploča sa natpisom: „SPOMEN PLOČA, SLAVA poginulim i umrlim vazduhoplovcima iz lovačkog i 421 jurišnog puka. Nadalj 1944-1999.”

Takođe, u Nadalju se u centru nalazi i spomen ploča pričvršćena na zid Zadružnog doma, koja se sastoji od dela metalnog avionskog krila sa natpisom.

(Izvori:
Pokrajinski zavod za azštitu spomenika kulture, Elaborat spomenika i spomen obeležja na teritoriji Opštine Srbobran, Petrovaradin, septembar 2019.
dr Radoslav Subić, Srbobranci: od 1338. do 1945, Novi Sad: Prometej, 2006.
dr Radoslav Subić, Pravoslavno groblje u Srbobranu, Srbobran, 2003.
Toša Iskruljev, Srbobran i Srbobranci, Novi Sad: Štamparija Dan, 1937 – fototipsko izdanje Srbobran: Udruženje potomaka i poštovalaca dobrovoljaca oslobodilačkih ratova 1848-1918. „Srbijanski – Srbobranski”, 2019.)